O školi‎ > ‎

Historijat

 Škola znanja, a ne škola ocjena

Od 1912. godine do danas

Kraj 19. i početak 20 stoljeća u Bosni i Hercegovini su obilježeni vidnim promjenama privrednih prilika. Bosna i Hercegovina se postepeno, od izrazito agrarne i manufakturne zemlje pretvara u zemlju u kojoj se zanatstvo, trgovina i industrija naglo razvijaju. Taj razvoj pratio je i razvoj bankarstva, privrednih komora (trgovačke, zanatske) kao i sve veća potreba za stručnim kadrom u novoj privredi. U početku je stručni finansijski kadar dolazio iz drugih krajeva Austrougarske, ali ubrzo se pojavila ideja o obrazovanju domaćeg stručnog finansijskog kadra. Nosilac te ideje bile su privredne komore - konkretno Trgovačko - obrtnička komora, koja je zagovarala ideju školovanja domaćeg kadra. Prvo su kao stručne škole toga smjera u Bosni i Hercegovini otvorene trgovačke škole. Prva trgovačka skola osnovana je 1885. godine u Tuzli i imala je tri razreda. Poslije Tuzle, trgovačke škole su otvorene u Brčkom, Banjoj Luci, Mostaru, Livnu, Sarajevo, Bihaću, Bijeljini, Travniku i Trebinju. Ove škole su radile do 1908. godine kada ih je ukinula Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu, jer nisu zadovoljavale kriterij trgovačkih skola. Iste godine otvorene su nove trgovačke stručne škole u Sarajevu, Mostaru i Tuzli i trajale su pet godina.

Rasprava o otvaranju finansijske škole višeg stupnja vodila se nekoliko godina. Tako već 1910. godine Trgovačka škola i obrtnička komora za BiH u Sarajevu u svom dopisu od 19.11.1910. godine upućenom Zemaljskoj vladi za BiH traži otvaranje jednogodišnjeg merkatilnog tečaja za apsolvente srednjih škola i ujedno predlaže da se u Sarajevu osnuje Trgovačka akademija ''sa sličnim uređenjem i nastavnom osnovom kao akademije u Monarhiji''. Ta ideja dalje je razrađena u Trgovačkoj i obrtničkoj komori pa je na njenoj plenarnoj sjednici 19. i 20. juna 1911. godine pod tačkom 5. dato detaljno obrazloženje o potrebi otvaranja Trgovačke akademije u Sarajevu. Kao rezultati aktivnosti u oktobru 1912. godine u Sarajevu je otvorena Trgovačka akademija.

Svečano otvaranje Državne trgovačke akademije u Sarajevu bilo je 1. oktobra 1912. godine u 10 sati u auli Velike realke Franje Josipa u Sarajevu. Akademiju je otvorio izaslanik Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu vladin savjetnik Franjo Bordnik. Svoj rad Akademija je odmah započela na osnovu statuta o uređenju Državne trgovačke akademije u Sarajevu u kome je detaljno bio obrađen rad te škole. Na osnovu statuta školovanje je trajalo 4 godine, a vrijedile su sve odredbe kao i za druge srednje škole u BiH. U prvoj 1912/1913. školskoj godini otvoren je samo prvi razred, sljedećih godina otvarali su se i ostali razredi tako da je 1915/16. godine Akademija imala IV razred, odnosno, te godine maturiralo je prvih osam učenika Državne trgovačke akademije u Sarajevu. Ovako mali broj prvih maturanata, u odnosu na 128 učenika upisanih u prvi razred 1912/13. godine, bio je uslovljen Prvim svjetskim ratom, jer su mnogi učenici ili napustili školu ili bili mobilisani u vojsku.

U početku rada Državna trgovačka akademija u Sarajevu je nekoliko puta mijenjala radne prostore. Školsku 1912/13. godinu Akademija je započela u tri prostorije velike realke u Sarajevu. Još u toku iste školske godine Akademija je morala preći u prostorije bivše Jevrejske osnovne škole u Ćemaluši ulici. Ni tu se nije dugo zadržala i ponovo se vraća u veliku realku. Školske godine 1913/14. je smještena u dvije adaptirane zgrade u Miss Ibrinoj ulici. Nakon toga izvjesno vrijeme ponovo radi u velikoj realki. To seljenje trajalo je sve do 1919/20. školske godine kada je Državna trgovačka akademija u Sarajevu dobila svoju školsku zgradu na uglu Obale Zmaja Jovine ulice (danas Gimnazijska ulica), u kojoj je ostala narednih 40 godina, sve do 1959. godine kada je za nju izgrađena nova školska zgrada u ulici Vojvode Putnika (današnja ulica Zmaja od Bosne).

Godišnji izvještaj trgovačke akademije osim o redovnom radu te škole govore i o vanrednim aktivnostima kao što su ekskurzije i društveni život. Ekskurzije i izleti bili su redovna praksa, a cilj im je bio da se teorijsko podučavanje dopuni praktičnim opažanjima i praktičnim primjenjivanjem onog što je naučeno. U Sarajevu su učenici posjećivali privredne pogone, trgovačke firme, banke i sl. Od samog početka rada Trgovačke akademije u njoj se razvijao društveni život učenika. Već u Godišnjem izvještaju 1913/14. godine navedeno je da su osnovna tri đacka udruženja: Sportski klub, Tamburaško i pjevačko udruženje ''Mladost'' i Udruženje protiv upotrebe alkohola ''Jedinstvo''. Ovo bi u osnovnim crtama bio prikaz rada i aktivnosti Trgovacke akademije u Sarajevu u njenim prvim godinama. To su godine u kojima su stvoreni temelji ozbiljnog rada i formiranje vrlo kvalitetnih učenika sa mnogo znanja što će ovoj školi trajno donijeti izuzetan ugled među srednjim školama u Bosni i Hercegovini. Završni učenici Državne akademije u Sarajevu smatrani su najboljim finansijskim stručnjacima.

Neposredno poslije prvog svjetskog rata Trgovačka akademija u Sarajevu bila je jedina škola te vrste u Bosni i Hercegovini. Za nju je također bilo karakteristično, u periodu između dva svjetska rata, da je u njoj bilo najmanje učenika sa sela - naprimjer od 228 učenika 1939/40. skolske godine samo je 40 bilo sa sela. Početkom ratnih zbivanja 1941. godine, već u aprilu su zatvorene sve škole u Bosni i Hercegovini i na taj je čacin okončana posljednja školska godina pred rat. Učenici nisu dobili ocjene za taj razred, niti je polagana matura, samo su naknadno svim učenicima srednjih i stručnih škola dodijeljene ''Spomen svjedodžbe'' za 1940/1941. školsku godinu u koju nisu bile unesene ocjene. U toku ljeta 1941. godine izvršena je transformacija u školstvu, a u jesen su škole nastavile rad.

Trgovačka akademija u Sarajevu, kao jedna od najvažnijih skola u Bosni i Hercegovini je u septembru 1941. godine nastavila svoj rad i radila je bez prekida sve do kraja rata 1945. godine. Kao i u drugim školama i u njoj je došlo do primjene novih nastavnih planova i programa i do kadrovskih promjena. Glavne izmjene u nastavnim planovima i programima bile su u nacionalnim predmetima: jeziku, historiji i geografiji, zabranjena je upotreba ćirilice i uveden je novi pravopis. Što se tiče stručnih predmeta nije bilo većih izmjena i uglavnom je primjenjivan nastavni plan i program iz 1938. godine, te se na taj način nije bitnije mijenjao osnovni profil stručnog obrazovanja te škole. Kao i u drugim srednjim i stručnim školama i u Trgovackoj akademiji Sarajevo uvedeni su kao obavezni predmeti njemački i italijanski jezik. Ratne prilike su ostavljale svoj odraz u svim oblastima pa i u školstvu. Kao i u drugim školama i u Trgovačkoj akademiji Sarajevo ponekad je bilo kraćih prekida nastave zbog smanjenja nastavnog kadra ili nedostatka nastavnog prostora. Zbog tijesnih uslova za odvijanje nastave Ministarstvo prosvjete donosi 1943. godine propis o skraćivanju nedjeljnog broja nastavnih časova. Na osnovu toga izrađeno je Uputstvo kojim se školama preporučivalo da učenicima zadaju lekcije da uče kod kuće i da naknadno budu ispitani. Neizbježne ratne teškoće nisu zaobišle ni Trgovačku akademiju u Sarajevu, ali ona je kontinuirano nastavila svoj rad ne mijenjajući profil i kvalitet svog stručnog obrazovanja. I nadalje je Trgovačka akademija u Sarajevu bila izvor vrlo kvalitetnih ekonomskih kadrova.

U poslijeratnom periodu, nakon 1945. godine, potreba za ekonomskim kadrovima srednje stručne spreme stalno je rasla. Završeni učenici trgovačkih akademija, odnosno ekonomskih škola, zapošljavali su se u privredi i javnim službama na raznim poslovima, pa je rastao značaj i potreba za školama ekonomskog smjera. U novom vremenu nastava se odvijala po novim nastavnim planovima i programima. Za razliku od drugih srednjih stručnih škola Trgovačka akademija je imala nešto širi općeobrazovni program. To se odnosilo prvenstveno na prva dva razreda u kojima su preovladavali općeobrazovni predmeti. U višim razredima (III i IV) preovladavali su stručni ekonomski predmeti: privredni sistem, statistika, korespondencija, politička ekonomija, privredna matematika, računovodstvo, organizacija prava, planiranje i roba. Sastavni dio obrazovnog procesa pored učenja je bilo ponašanje učenika. Posebna pažnja poklanjana je propisima po kojima se učenici trebaju ponašati kako u školi tako i van nje. Na početku svake školske godine učenici su upoznavani sa pravilima ponašanja, a u toku godine javno su saopštavani prekršaji i kazne u vezi sa pravilima ponašanja.

Transformacije nisu bile samo u nastavnim planovima i programima. U prvo vrijeme nakon 1945. godine, škola je nosila svoj prvobitni naziv Trgovačka akademija. Od 27. juna 1951. godine dobiva ime Srednja ekonomska škola u Sarajevu, a zatim 1960. godine zove se Ekonomska škola "Hasan Brkić" u Sarajevu, a u toku rata 1992-1995. godine ponovo dobiva naziv Srednja ekonomska škola u Sarajevu. Ove promjene naziva nisu uticale niti mijenjale profil ove škole, koja je kontinuirano ostala najcjenjenija ekonomska škola i jedna od najboljih srednjih škola u Bosni i Hercegovini. Već je ranije spomenuto da je Trgovačka akademija u Sarajevu od 1919. godine radila u zgradi na uglu Obale i Zmaj-Jovine ulice (danas Gimnazijska ulica). Vremenom je ta austrougarska zgrada postala neuslovna za potrebe savremene nastave i znatno povećanog broja učenika. Zato je namjenski izgrađena zgrada u Ulici Vojvode Putnika (danas Ulica Zmaja od Bosne), koja je u to vrijeme bila prilagođena najsavremenijim uslovima odvijanja.

Nedugo poslije preseljenja u novu zgradu Ekonomska škola u Sarajevu je 1962. godine proslavila 50-godišnjicu svog postojanja. Nizom manifestacija učenika i profesora obilježena je jubilarna godina ove cijenjene i uspješne škole. Na svečanoj akademiji održanoj u Domu Armije 27. oktobra 1962. godine dugogodišnji profesor i direktor Ekonomske škole Luka Sorajić istakao je da je u proteklih 50 godina kroz njene klupe prošlo oko 8.300 učenika, koji su u raznim oblastima afirmisali ovu školu. Prilikom proslave 50-godišnjice Škole donesena je odluka da ubuduće Dan škole bude 1. oktobar - dan kada je 1912. godine Trgovačka akademija počela sa radom. 1970. godine u penziju je otišao dugogodišnji profesor i direktor Ekonomske škole Luka Sorajić. Bio je u prvoj generaciji učenika Trgovačke akademije u Sarajevu, koju je uspješno zavrsio 1916. godine. Školovanje je nastavio u Beču gdje je 1921. godine diplomirao na Visokoj školi za Svjetsku trgovinu. Poslije toga radio je kao profesor na Trgovačkoj akademiji, a od 1946. godine bio je direktor Trgovačke akademije - Ekonomske škole. Od 1952. godine bio je i vanredni profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Tu je bio prvi čovjek koji je ostavio najjači trag u historiji Trgovačke akademije - Ekonomske škole, a generacijama i generacijama učenika bo je svijetao uzor profesora i vaspitača. Umro je 1976. godine u Dubrovniku. Odmah poslije njegove smrti, 30. avgusta 1976. godine, Zbor radnih ljudi Ekonomske škole donosi odluku da se ubuduće, svake godine, dodjeljuje godišnja nagrada Luke Sorajića izuzetnog pedagoga i čovjeka.

Iako je Ekonomska škola imala novu, savremenu školsku zgradu ubrzo je postala pretijesna, jer se broj učenika naglo povećavao. To je govorilo o izuzetnom interesovanju za ovu školu, što je bilo rezultat njene tradicije, ugleda i vrlo kvalitetnog i širokog nivoa obrazovanja koje je davala. Povećani broj učenika uslovio je da je Ekonomska škola niz godina radila i u prostorima van matične zgrade. U školskoj 1973/74 godini imala je dva odjeljenja u OŠ "Valter Perić", 1974/75. godine radilo je šest odjeljenja Ekonomske škole u OŠ "Bane Šurbat". Školske 1975/76. godine u Tehničkoj školi je bilo adaptirano pet učionica za Ekonomsku školu. Potreba za većim prostorom dovela je 1977. godine do adaptacije zgrade Ekonomske škole. U novoadaptiranu i proširenu zgradu uselilo se na Dan škole - 1. oktobra 1977. godine. Istovremeno je bila proslavljena i 65-godišnjica postojanja škole, što je uvećalo radost useljenja. U novoadaptiranoj zgradi nalazilo se 27 kabineta, 2 fiskulturne sale, biblioteka, čitaonica i ostale potrebne prostorije. Oko zgrade uređen je vrlo lijep park sa 400 ruža i živom ogradom. Time je Ekonomska škola dobila modernu i relativno prostranu školsku zgradu u kojoj se nastava normalno odvijala sve do rata 1992. godine. Te 1977. godine nastava je počela sa zakašnjenjem 1. oktobra, a pohađalo ju je 2.010 učenika u 54 odjeljenja, kojima su predavala 83 profesora. Zabilježeno je da je najveći broj učenika pohađao Ekonomsku školu 1979/80. školske godine – 2.346 ucenika u 59 odjeljenja.

Povodom obilježavanja 65-godišnjice postojanja Ekonomskoj školi "Hasan Brkić" u Sarajevu je dodijeljeno najveće priznanje za njen dugogodišnji, izuzetan i vrlo kvalitetan obrazovno-vaspitni rad. Ukazom Predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita (od 25.9.1978. godine) Ekonomskoj školi "Hasan Brkić" Sarajevo dodijeljen je Orden rada sa Crvenom zastavom. Svečanoj predaji Ordena, 27. novembra 1978. godine prisustvovali su pored profesora, učenika i zvaničnih gostiju i mnogi bivši učenici i profesori, kao i prijatelji Škole. Jer, ovo odlikovanje bilo je priznanje za sve generacije učenika, profesora i drugih radnika, koji su ostavili dio sebe u ovoj Školi i tako stvorili vaspitno-obrazovnu ustanovu koja služi kao svijetao primjer. Međutim, nije dobila priznanje samo Škola. Sljedeće, 1979. godine, odlikovano je 12 radnika Ekonomske škole "Hasan Brkic;" Sarajevo: Drago Vuković, Fehim Njemčević, Lucija Topić, Mira Divis, Helga Fuks, Anka Ilić, Nada Kamenjasević, Marija Luketić, Vesna Sagrestan, Bosiljka Zdravković, Faruk Fočo i Hamijeta Cerić. No, i to nije bilo prvi put da su odlikovani radnici škole. Već ranije odlikovani su: Ana Čavaljuga, Nidžara Mujezinović, Marjana Bojanovski, Smilja Arežina i Luka Sorajić. Sva ova priznanja, iako dodijeljena određenim ljudima, istovremeno su bila priznanja i cijelom kolektivu i svim mnogobrojnim prosvjetnim radnicima koji su svojim zalaganjem i radom doprinjeli da Ekonomska škola u Sarajevu bude jedna od najcjenjenijih i najkvalitetnijih škola u Bosni i Hercegovini.

Najveća proslava u istoriji škole bila je 1987. godine povodom obilježavanja 75-godišnjice Trgovačke akademije - Ekonomske škole Sarajevo. Tim povodom organizovan je niz manjih manifestacija, a centralna je bila Svečana akademija 1. oktobra 1987. godine, kojoj su prisustvovali, pored učenika i profesora škole, gosti iz svih sarajevskih srednjih škola, predstavnici privrednih organizacija (a sa kojima je škola sarađivala), predstavnici javnih institucija Grada i što je posebno interesantno delegacija učenika i profesora ekonomskih škola iz svih krajeva Jugoslavije, sa kojima je ova Škola dugi niz godina uspješno sarađivala. Obilježavanje 75-godišnjice postojanja Ekonomske škole bila je prilika da se s ponosom sagleda dug i plodan put ove Škole i da se podsjeti da je prvu školsku godinu započelo 128 učenika, a da je jubilarne - 75. godine - u njoj bilo oko 1600 učenika.

Vrlo živa i raznovrsna vannastavna aktivnost tradicija je Ekonomske škole u Sarajevu. Za cijelo vrijeme njenog postojanja učenici su, osim marljivog učenja i sticanja znanja, ulagali mnogo truda u razne druge oblike djelovanja. Većina toga odvijala se kroz rad sekcija kao npr: Dramsko-recitatorska, Horska, Folklorna, Novinarska, Bibliotekarska, Literarna, Geografska, Istorijska, Sportska, Planinarska, Ferijalna, Gorani, Crveni krst, Plesna i druge. Gotovo je nemoguće nabrojati sve aktivnosti kojima su se učenici Ekonomske škole bavili pa smo zato spomenuli samo neke. Za 80 godina svoga postojanja Ekonomska škola Sarajevo je uspijevala da opstane i kontinuirano radi i kroz najteže periode. Generacije učenika i profesora uspijevale su da sačuvaju njen duh i tradiciju i da joj omoguće rad.

Škola je razorena u ratu

Međutim, rat od 1992 - 1995. godine, koji je donio agresiju i razaranje, nanio joj je strašne posljedice. Školska godina 1991/1992. počela je uobičajeno 2. septembra 1991. godine sa 1.547 učenika u 46 odjeljenja i sa 86 profesora. Nastava se odvijala bez problema do 3. aprila 1992. godine. Početak agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i grad Sarajevo zatekao je Ekonomsku školu u Sarajevu potpuno nespremnu. Rukovodstvo škole i jedan broj profesora napustio je Sarajevo ne učinivsi ništa da se Škola zaštiti i sačuva. Od samog početka agresije Ekonomska škola se našla na prvoj borbenoj liniji. Pa čak i prije - prve barikade u Sarajevu bile su upravo pred njom. I prve agresorske granate pale su na nju. Od tada neprekidno, zgrada Ekonomske škole je bila izložena granatiranju i razaranju.

Strahovito granatiranje, kojem je Sarajevo bilo izloženo u maju 1992. godine, blokiralo je život u gradu, a posebno onemogućilo odvijanje nastave. Zato je donesena "Uredba sa zakonskom snagom o završetku nastave u školskoj godini 1991/92. u osnovnim, srednjim i višim školama, fakultetima i umjetničkim akademijama u Republici BiH". Na osnovu te Uredbe nastava je zaključena 15. maja 1992. godine, a ocjene su izvedene na osnovu tri prethodne klasifikacije i sve nedovoljne ocjene su pretvorene u prolazne. Tako je završena 1991/92 godina. No bez obzira na strašna razaranja i na dezorganizovanost nastavničkog kolektiva grupa profesora je samoinicijativno nastavila da se brine o školi. Posebno treba istaci profesoricu Behiju Vranić, koja je u maju 1992. godine, u vrijeme najvećih razaranja, uspjela da iz škole spasi najvažniju dokumentaciju (personalne dokumente radnika škole, matične knjige učenika, odjeljenske knjige i druge važne dokumente). Profesori Emina Alihodžić i Behija Vranić su nastojale da okupe nastavnike, pa su uspjele održati nekoliko sastanaka sve do 17. juna 1992. godine kada je Gradska skupština imenovala Krizni štab Ekonomske škole u sastavu: Emina Alihodžić, predsjednik i clanovi Gordana Hadžihalilović i Behija Vranić. Emina Alihodžić je kasnije Rješenjem Vlade RBiH imenovana za direktora ratne škole. Nakon toga se nastavnički kolektiv konsolidovao i nastavio raditi u ratnim uslovima. U nemogućnosti da koristi svoju školsku zgradu Ekonomska škola se, prve ratne godine, smješta u prostorije Prosvjetno-pedagoškog zavoda u Ulici Saloma Albaharija br. 2. Za školsku godinu 1992/93. bio je planiran upis 1.200 učenika, međutim, pošto se ratno stanje sve više pogoršavalo, upisano je samo 256 učenika. Ni za taj broj učenika škola nije mogla organizovati nastavu na jednom mjestu, nego su predavanja održavana po punktovima: u Hrasnici, Butmiru, Ilidži, Centru, Novom Gradu, Novom Sarajevu, Starom Gradu, i to tek od januara 1993. godine.

Posljedice ratnih razaranje

Dalje ratne godine nisu nista popravile situaciju Ekonomske škole. Njena školska zgrada je cijelo vrijeme rata bila na prvoj borbenoj liniji izložena svim vidovima ratnih razaranja. To nije omelo nastavnički kolektiv skole, koji se, poslije početne nespremnosti, uspio upotpunosti konsolidovati i organizovati nastavu u drugim prostorima: Ekonomskom fakultetu, Mješovitoj srednjoj poljoprivredno-veterinarskoj i prehrambenoj školi, Drugoj i IV gimnaziji, gdje je škola radila do ponovne osposobljenosti svoje zgrade.

Kraj rata školska zgrada Ekonomske škole je dočekala kao ruševina bez krova, prozora, vrata, bez namještaja i sve opreme koja se nalazila u njoj i što je najteže sa uništenom dokumentacijom koja nije spasena. Da bi se zgrada Ekonomske škole dovela u prvobitnu funkciju, zalaganjem PIU agencije za obnovu i razvoj pri Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta FBiH obezbijeđen je državni kredit kod Saudijskog fonda za razvoj. Radovi na sanaciji trajali su od oktobra 1997. do juna 1998. godine. Time je Ekonomska škola dobila savremeno urađenu i opremljenu školsku zgradu sa: 7 kabineta za informatiku i praktičnu nastavu opremljenu kompjuterima priključenim na internet, 19 učionica, 2 fiskulturne sale, kabinetima za hemiju, biologiju, novom velikom bibliotekom i ostalim potrebnim sadržajima. U ljeto 1998. godine Srednja ekonomska škola Sarajevo potpisala je "Ugovor o reduciranom projektu prenosa opreme i znanja za Srednju ekonomsku školu Sarajevo" sa Danskim sindikatom trgovaca i Danskim udruženjem trgovaca i uslužnih djelatnosti. Tim Ugovorom obezbijeđen je namještaj i oprema za školu, a od 1999. godine počela je primjena novog "Biznis programa" u suradnji sa Tiethgen business koledžom iz Odense u Danskoj.

Škola je obnovljena nakon rataObnovljen, savremen školski prostor, najsavremenija školska oprema, savremeni nastavni planovi i programi, usklađeni sa evropskim standardima, daju ovoj školi mogućnost obrazovanja najsavremenijeg srednjoškolskog kadra ekonomskog usmjerenja. Time se još jednom potvrđuje da je Ekonomska škola, bez obzira na velike teškoće kroz koje je prošla, ostala prva i najcjenjenija škola ekonomskog profila na ovim prostorima. Sačuvani su duh, tradicija i kvalitet škole ustanovljeni daleke 1912. godine i očuvani svih godina postojanja.